Za Oslobođenje i O kanal govori Mirza Kušljugić, predsjednik UO Centra za održivu energetsku tranziciju ReSET i profesor na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli
Predsjednik UO Centra za održivu energetsku tranziciju ReSET i profesor na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli Mirza Kušljugić u razgovoru za Oslobođenje i O kanal rekao je da se trenutno radi regionalno istraživanje barometer spremnosti država za održivu energetsku tranziciju.
Kako reforme energetskog tržišta u BiH mogu biti osnova za napredak?
- Prvo kad spomenete tržište kao pojam, treba reći da je tržište u BiH formalno otvoreno, ali suštinski nije. Nema konkurencije, određena područja koja pokrivaju elektroprivrede pokrivaju teritorije na koje drugi, barem što se tiče javnih elektroprivreda, nemaju namjeru da ulaze sa konkurencijom. I postavlja se pitanje da li tržište električne energije treba BiH?
Neznalice odlučuju
Nama treba ozbiljna diskusija o trenutnom stanju koje je jako loše u kompletnom energetskom sektoru, pogotovo u području rudnika uglja
Očigledno je da mnogi smatraju da nije potrebno. Problem se javlja u sljedećoj fazi razvoja energetike, tzv. fazi dekarbonizacije ili energetske tranzicije koja će biti zasnovana na obnovljivim izvorima energije, vjetru i suncu, a koju je nemoguće provesti bez funkcionalnog tržišta električne energije koje mi nazivamo berzama. To ne samo da podstiče transparentnost u radu elektroenergetskog sektora, ali bez toga neće moći dalje. Ja sam zagovornik rješavanja zakonske regulative i da se u BiH uvedu berze električne energije, kao osnova za trgovanje.
Koliko smo mi svjesni, posebno vlasti u BiH, potreba reformi u ovoj oblasti?
- Nažalost, mi posljednjih 15 godina, koliko smo članica Energetske zajednice, smatramo da su to obaveze koje su nam nametnute, koje moramo, a razlog zašto ih prihvatamo je to neko potencijalno članstvo u EU. Ne shvatamo da se energetika nalazi u dramatičnoj fazi transformacije i tu nema mjesta za kalkulacije, postepene i polagane poteze. Dakle, energetska tranzicija je termin koji koristimo za tu sljedeću fazu razvoja energetike, revolucionarni proces koji ove godine dobija svoje potpuno ubrzanje i koji je toliko dramatičan da je bez šireg konteksta u kojem se događa nemoguće shvatiti ono šta treba da uradimo. Nažalost, kod nas nema ni šire diskusije oko tog konteksta i moram reći da je shvatanje onih koji donose odluke o tom širem kontekstu nedovoljno, pogotovo donošenje strateških odluka.
Šta je potrebno promijeniti i šta su to benefiti za nas, te kako ubijediti građane, ali i predstavnike vlasti koliko je tranzicija bitna za BiH?
- Predstavnike vlasti ne treba ubjeđivati, to je njihov posao, da vode računa šta su strateški procesi koji se dešavaju u Europi. Primjera radi, BiH je potpisala Sofijsku deklaraciju. Nisam siguran da većina političara zna šta piše unutra. Mi smo se u novembru prošle godine obavezali da se priključimo generacijskom 30-godišnjem projektu EU koji se zove zeleni plan ili EU Green Deal. To prevedeno znači da smo se odlučili priključiti procesu EU koji ima za cilj da do 2050. godine uopće nema korištenja fosilnih goriva, uglja, nafte i plina. To znači da se ugalj neće koristiti za proizvodnju električne energije 2040, a u nekim zemljama EU i do 2030. godine. Dakle, toliko su dramatične promjene na koje smo se obavezali, doduše deklaracijom ne nekom zakonskom obavezom, ali nama ni zakonske obaveze ništa ne znače. Usvojimo zakone koje ne provodimo i, nažalost, nakon 15 godina smo najlošiji đak u pripremoj fazi za EU. Neozbiljno pristupamo svim procesima i bojim se da će, ako tako nastavimo, cijena biti visoka za sve, a najviše za građane koji sve to plaćaju. Trenutno se radi regionalno istraživanje barometer spremnosti država za održivu energetsku tranziciju, koja je inkluzivna i pravična. Nažalost, prvi rezultati istraživanja pogotovo u BiH pokazuju jako malu svijest, niske kapacitete, nespremnost. Naša procjena je da, ako se nešto ne promijeni, idemo ka scenariju tzv. perfektne oluje. Šta je perfektna oluja? To je scenarij koji se dogodio sa mostarskim Aluminijem, kad više ništa ne možete da uradite, kad tržište uradi svoje i vi samo nemoćno gledate, pokušavate ublažiti socijalne posljedice, ali ozbiljne poteze ne možete uraditi.